DRVO

Koristite samo sirove prirodne cjepanice, kao i drvene brikete bez ljepila.

Bitno je da cjepanice budu suhe. Suhe su jer  su bile skladištene na suhom i prozračnom mjestu na barem 2 godine.

 

ZAŠTO NE KORISTITI VLAŽNE CJEPANICE?

  1. Vlaga u cjepanicama smanjuje njihovu temperaturu izgaranja. Većina topline se koristi za isparavanje vode, a ostatak može biti nedovoljan da osigura potrebno grijanje.
  2. Vodena para smanjuje temperaturu izgaranja i pridonosi proizvodnji gareži, koja se akumulira i pravi tvrdi crni sloj na oblozi ložišta, keramičkog stakla, cijevi i dimnjaka.
  3. Povećava se i zagađenje okoliša jer neizgoreni plinovi napuštaju dimnjak.

 

PRIPREMA CJEPANICA

Cjepanice se čuvaju nacijepane i složene. Nakon njihovog sazrijevanja ljeti pod utjecajem sunčevih zraka i toplog zraka, njihova vlažnost mora pasti ispod 20%. Suhi komad drveta popuca na svojim krajevima. Širina cjepanice mora biti između 5 i 15cm.

Najbolji način skladištenja cjepanica je slaganje slojeva kako bi se što prije osušile i imale protok zraka.

Nikad nemojte pokrivati drvo s najlonom. To im onemogućava sušenje. Ako ih držite u zatvorenoj sobi, soba mora biti prozračna.

 

POTPALA

Smisao potpale je zagrijavanje obloge ložišta, cijevi i dimnjaka, tako da mogu biti kreirano uvijeti plamena lagane vatrice bez potrebe za otvaranjem vrata par puta.

  1. Prije potpale maknuti pepeo iz rešetke.
  2. Potpuno otvoriti ventile za primarni zrak i za dimnjak.
  3. Staviti dvije izrezane cjepanice u ložište paralelno jedna od druge, na obje strane ložišta.
  4. Zgužvati novinski papir, staviti ga na prednji dio rešetke između cjepanica. Nemojte koristiti sjajni i natopljeni papir.
  5. Staviti na papir male suhe ljušćice i grančice. Preporučuje se koristiti lako gorljivu potpalu od crnogoričnog drveta. Složiti potpalu tako da ne padne dolje i priguši plamen. Staviti na potpalu par manjeg isječenog drveta.
  6. Potpalite papir. Kada papir plane, zatvoriti vrata ložišta.
  7. Ostaviti ventil za primarni zrak potpuno otvorenim dok se plamen ne proširi preko cijelog ložišta.

Cilj je potpaliti ložište sa jednom žigicom, bez nepotrebnog meteža i ponovnog dodavanja papira i potpale.

 

GORENJE CRNOGORIČNOG DRVETA

Ovo je složeni proces podijeljen u tri koraka.

Isparavanje vode

Voda zauzima do pola težine svježe izrezanog debla. Nakon ispravnog starenja, težina koju voda daje se smanjuje do 20 posto. Kada je voda zagrijana u ložištu, isparava upijajući dio toplinske energije koja se oslobađa prilikom gorenja. Što su cjepanice vlažnije, više energije je izgubljeno. Zato vlažne cjepanice šište i pucketaju, dok suhe lako gore.

Dim crnogoričnog drveta

Dim predstavlja oblak nezapaljivih plinova. Potpala se događa na dovoljno visokoj temperaturi i prisutnosti zraka koji održava gorenje. Plinovi gore svjetlim plamenom. Kada ne dođe do potpale, dim se ili kondenzira u cijevima i dimnjaku u obliku taloga ili je bačen i zagađuje okolinu. Ne potpaljeni dim odnosi veći dio energije koja je sadržana u cjepanici bez ikakve koristi.

Gorenje žari

Nakon što se plamen rasplamsa i voda i taložne supstance ispare iz cjepanice, ostane žar. Žar sadrži 100% karbona i gori malenim crvenim plamenom. Žari su dobra goriva i lako gore ako je dovoljno zraka dodano.
Od cijele toplinske energije koja je sadržana u cjepanici, otprilike pola je oslobođeno kada plinovi gore i pola kada žar gori.

Zapravo, ova tri stadija se odvijaju u isto vrijeme – na kraju cjepanice može biti crveni sjaj, dok iz njihove jezgre voda još uvijek isparava. Uvjet za efektivno gorenje je da voda brzo ispari i da plinovi gore sa žarkim plamenom prije nego napuste ložište.

 

DODAVANJE CJEPANICA

Ne treba očekivati da je toplina koja dolazi od drveta trajna. Cjepanice najbolje gore u krugu. Krug je vrijeme od potpale cjepanica do kreiranja novog sloja žari. Svaki krug osigurava toplinu na par sati, ovisno o broju cjepanica i kako su nadodavane.

Nikada se ne dodaje samo jedna ili dvije cjepanice. Veći broj je potreban kako bi se stvorio sloj žari, koji drži toplinu i osigurava gorenje.

Lijepo nasjećene cjepanice, rasprostranjene dijagonalno, gore brže jer plamen može dosegnuti više dijelova istovremeno. Takvo slaganje je primjereno kada je potrebno osloboditi intenzivnu toplinu. Dovući žar u prednji dio ložišta i na njega postaviti barem 3 cjepanice – slobodno prekrižene. Otvoriti otvor za primarni zrak dok se ne dobije svjetli i veliki plamen. Nakon toga dotok zraka se može smanjiti, ali ne toliko da se plamen ugasi.

 

Veće cjepanice su složene paralelno i tijesno, gore sporije i prikladne su kada je neprekidna vatra potrebna.
Kako bi se postigla neprekidna stabilna vatra, žar se skupi na rešetku i na nju stavi tijesno složene cjepanice. Kopaktno slaganje cjepanica spriječava dotok zraka i plamena između njih i omogućava unutrašnjosti cjepanica da gore kasnije. Otvoriti primarni dotok zraka u potpunosti. Kada se cjepanice koje se nalaze najviše izvana zapale, smanjiti dotok zraka kako bi se postigao željeni intenzitet gorenja.

 

ZNAKOVI ISPRAVNOG GORENJA

  1. Gorenje mora ići uz pristunost plamena, sve dok se cjepanice ne pretvore u žar. Tinjanje i dimljenje nije dopušteno. Dim nije poželjan produkt prilikom gorenja cjepanica, to je nuspojava.
  2. Ako ima vatrostalne opeke u ložištu,  moraju biti obojano žuto-smeđe – ne crno.
  3. Sa suhim cjepanicama i dovoljno zraka, gorenje se mora odmah dobiti prilikom dodavanja novih cjepanica.
  4. Staklo na vratima (ako ga ima), mora ostati čisto.
  5. Imovi koji izlaze iz dimnjaka moraju biti prozirni i bijeli. Sivi dim govori da se radi o tinjanju ili lošem gorenju.

 

NEMOJTE PALITI SMEĆE

Jeste li ikada poželjeli zapaliti smeće iz Vašeg kućanstva? Mislili ste da će nestati bez traga? Paljenje otpadaka vodi do nepredvidivih poslijedica, jer, u kontrastu sa suhim cjepanicama, smeće sadrži razne sastojke koji reagiraju kada gore. Na primjer, smeće sadrži razne obojane papire i plastiku. Kada oni gore, ne uništavate ih, samo se vrsta otrova koji kasnije bacate promijenila.

Dioxin je jedna od kemikalija koje nastaju prilikom gorenja papira i plastike. To je kemikalija koje je vrlo otrovna i koja se ne razgrađuje, te ulazi u tkivo životinja i ljudi.

SVe proizvedene peći i štednjaci su dizajnirani i testirani kako bi radili sa suhim cjepanicama bez ljepila i boja. Dozoljeno je obični novinski papir koristiti za potpalu.

Nemojte paliti:
-smeće kućanstva;
-ljepljeno ili obojano drvo;
-šperploče ili daske drvenih čestica;
-drvene pragove.

 

PALJENJE CJEPANICA I EKOLOŠKI BALANS U PRIRODI

Biljke su sposobne primati i čuvati solarnu energiju. Sastojci potrebni za njihov rast su ugljični dioksid, koji dobivaju iz atmosfere kroz lišće i iz vode, te upijen iz tla kroz korijenje. Pod utjecajem sunčevih zraka, ugljični dioksid se razbija na vodik i kisik. Vodik i kisik se koriste za rast stabla, i kisik je oslobođen u atmosferu.

Gorenje cjepanica nikako ne remeti ekološki balans prirode. Gorenje drveta ne oslobađa više CO2 nego ga je stablo pokupilo iz atmosfere tijekom rasta. Ako se drvo ostavi da trune, ostavilo bi iza sebe jednaku količinu CO2. Iz ovoga razloga gorenje cjepanica, nasuprot fosilnim gorivima, nije povezano sa efektom staklenika.

Ulje, prirodni plin i kameni ugljen su fosilni ugljeni i prilikom njihova gorenja ugljen nakupljen u unutrašnjosti zemlje se oslobađa u atmosferu. Povečana koncentracija ugljičnog dioksida je povezana sa globalnim zatoljenjem i promijenom klime, koji se promatraju poslijednjih godina.

Korištenje cjepanica znači manje izgaranja fosilnih goriva, manje koncentracije CO2 u atmosferi i čišći okoliš.